Please select your page

Prava deteta – za dobrobit deteta, porodice i zajednice

Podrška podsticajnom roditeljstvu i pozitivnim roditeljskim praksamaPokrajinski zaštitnik građana – ombudsman prepoznaje značaj ulaganja u rani razvoj dece i obezbeđivanja podrške roditeljima i porodicama za kvalitetno, podsticajno roditeljstvo i brigu o celovitom razvoju deteta. Stoga, pridružio se Kampanji „Pozitivno roditeljstvo – dar za ceo život“ kojom UNICEF u Srbiji zajedno sa svim partnerima obeležava juni mesec kao mesec podrške podsticajnom roditeljstvu i pozitivnim roditeljskim praksama.

Najavljujući ovu kampanju, Pokrajinski zaštitnik građana – ombudsman koristi priliku da ukaže javnosti na koji način prava deteta predstavljaju temelj celovitog razvoja i psihičkog i fizičkog zdravlja deteta, a time i dobrobiti celokupne društvene zajednice.

Konvencija o pravima deteta, čiji 30. rođendan obeležavamo ove godine, počiva, između ostalog, na saglasnosti svih država potpisnica na tome da porodici, kao osnovnoj jedinici društva i prirodnoj sredini za razvoj i blagostanje svih njenih članova, a posebno dece, treba da bude pružena neophodna zaštita i pomoć kako bi mogla u potpunosti da preuzme odgovornosti u zajednici. Istovremeno, potpisnice Konvencije saglasne su da dete, u cilju potpunog i skladnog razvoja ličnosti, treba da raste u porodičnoj sredini, u atmosferi sreće, ljubavi i razumevanja, da dete treba da bude u potpunosti pripremljeno da živi samostalno u društvu i da bude vaspitano u duhu mira, dostojanstva, tolerancije, slobode, ravnopravnosti i solidarnosti.

Polazeći od vrednosti Konvencije, shvatamo da prava deteta nisu nešto što je deci dato, nisu nešto što je neko odlučio i zamislio. Prava deteta su, baš kao i sva ljudska prava, nešto sa čime se rađamo i bez čega zdrav i produktivan život pojedinaca, pojedinki i društva nije moguć. Konvencija je tako nastala u trenutku kada je na međunarodnom nivou stvoren konsenzus u vezi s tim da je nužno da svaka država preuzme odgovornost da, preko svih svojih mehanizama, obezbedi deci i porodicama zadovoljenje osnovnih ljudskih potreba i da prizna, zaštiti i omogući uživanje prava koja su rođenjem stekli.

Nauka danas potvrđuje ono što je u Konvenciji prepoznato pre 30 godina – dete je subjekt prava i aktivni učesnik u oblikovanju svog razvoja i ličnog iskustva. Učešće deteta u svim aktivnostima koje ga se tiču i poštovanje njegovog dostojanstva neophodni su činioci punog ostvarivanja prava i celovitog razvoja deteta. Čak i beba od najranijih dana komunicira sa nama. Ona nam kroz plač, mimiku, gestikulaciju, brbljanje šalje informacije o sebi. Možemo reći da je već malo dete kompetentno da prepozna svoje potrebe i komunicira o njima. Ako na ovu inicijativu deteta, mama, tata ili osoba koja detetu pruža negu i o njemu brine, na adekvatan način odgovore - kontaktom, pogledom, rečima, zagrljajem - u mozgu deteta se izgrađuju i učvršćuju neuronske veze koje podržavaju celovit razvoj deteta – razvoj komunikacionih i socijalnih veština, emocionalni, saznajni i motorički razvoj deteta.  Detetu je potrebno što više ovakvih iskustava da bi se formirao stabilan temelj za dalju izgradnju mozga. Upravo je najranija interakcija deteta sa roditeljima/starateljima ključna u ovom procesu i ono što značajno utiče na celokupno fizičko i mentalno zdravlje deteta danas, tokom adolescencije i u odraslom dobu.

Istovremeno, negativni uticaj na izgradnju mozga i dugoročne negativne posledice po psiho-fizičko zdravlje deteta, nastaju usled izostanka kvalitetne interakcije između roditelja i deteta i izloženosti deteta toksičnim stresnim situacijama - zanemarivanju, fizičkom i psihičkom zlostavljanju, nasilju u porodici, siromaštvu. Brojni su činioci koji mogu narušiti odnos između deteta i roditelja/staratelja: finansijski problemi, nedostatak socijalnih kontakata i veza, hronični zdravstveni problemi i slično. Ukoliko je istovremeno prisutno više ovakvih činilaca koji predstavljaju izvor stresa za roditelje/staratelje, to je veći rizik da oni ne odgovore na potrebe deteta na adekvatan način i koja sama po sebi mogu da dovedu do mentalnih oboljenja ili bolesti poput raka, srčanih oboljenja i dijabetesa kasnije u životu. Značajno je da razumemo da su kulturološki činioci i društveni i istorijski kontekst ono što utiče i što se odražava na porodičnu sredinu i okruženje u kom deca odrastaju i žive i da samim tim, najveća odgovornost u pružanju odgovarajuće podrške svakom detetu, pripada onima koji u najvećoj meri kreiraju  ove kontekste.

Pomenimo i to da su podaci Studije o negativnim iskustvima u detinjstvu u Srbiji, koja je realizovana u saradnji UNICEF-a Srbija s Institutom za psihologiju i Institutom za mentalno zdravlje, pokazali, između ostalog, da na svakih 100 odraslih osoba u Srbiji, njih oko 70 je više puta iskusilo barem jedan od oblika negativnih iskustava tokom detinjstva. Oko 40 odsto ispitanika i ispitanica doživelo je četiri ili više ovakvih iskustava, a 38 odsto njih iskusilo je nasilje u zajednici u detinjstvu.

Dakle, prava deteta zasnivaju se na ljudskim potrebama, ali pristup prava deteta mnogo je više od obezbeđivanja i zadovoljavanja potreba. Upravo nam ovaj pristup omogućava da sagledamo sveukupni ekonomski, društveni kontekst i njihov uticaj na porodicu i život dece. U isto vreme, pristup prava deteta uvažava celokupno biće deteta, poštuje njegovo lično dostojanstvo, uključuje ga u proces koji je jednako važan kao i ishod i na taj način omogućava pun razvoj njegovih potencijala. Građanska solidarnost i humanitarni rad jesu važni, ali jedino sistemski i na pravima deteta zasnovan pristup obezbeđuje, osigurava i garantuje dugoročnu podršku celokupnom razvoju deteta, roditeljima i porodicama i i održiv razvoj društva u celini.

Naposletku, kada znamo da su odgovornost i obaveze koje proizlaze iz Konvencije pre svega na državi, važno je i da razumemo da nisu obaveze ono što usmerava decu da se odgovorno ponašaju, već način na koji mi odrasli koristimo svoju moć i preuzimamo odgovornost za kvalitet odnosa s njima. Svi mi odrasli imamo ličnu i društvenu odgovornost da svojim delima i ponašanjem, atmosferom koju gradimo u međuljudskim odnosima, uzajamnim poštovanjem ličnog integriteta i dostojanstva svojih ukućana, komšija, koleginica i kolega, korisnika i korisnica gradimo svoj autoritet. Lični primer i lični autoritet je ono čime vodimo decu u pravcu zdravih, samosvesnih, samostalnih, odgovornih građanki i građana koji daju produktivan doprinos razvoju i održivosti zajednica.

Pokrajinski zaštitnik građana -ombudsman i ovog puta poziva sve predstavnike i predstavnice državnih institucija da odlučno i smisleno preduzimaju sve potrebne mere koje proističu iz obaveza potpisivanja Konvencije o pravima deteta, počev od normativnih, strateških, administrativnih, do onih konkretnih namenjenih određenim grupama dece i svakom detetu, roditelju i porodici ponaosob.

Pozivamo i sve roditelje, staratelje, predstavnike i predstavnice institucija, svakoga ko radi sa decom i za decu da prate dešavanja u okviru Kampanje i uzmu učešće u aktivnostima koja će za njih pripremiti organizacije i ostale članice i članovi Novosadske mreže za decu.

Budimo već danas učesnici u kreiranju boljeg sveta! Najsigurniji način da to postignemo je taj što ćemo konačno u detetu videti ljudsko biće koje nam je jednako u dostojanstvu i pravima. Poklonimo deci poverenje, priznanje i uvažavanje koje samim svojim postojanjem zavređuju i videćemo koliko toga možemo da naučimo od njih i kako nam ona pomažu da i sami postajemo bolji ljudi.

Poslednja saopštenja


Najčitanije vesti


Medijski kutak