Please select your page

Povodom 7. aprila, Međunarodnog dana zdravlja - Restiktivno tumačenje propisa na račun ljudskih prava

 Povodom 7. aprila, Međunarodnog dana zdravlja, Pokrajinski ombudsman skreće pažnju javnosti da je pravo na zdravstvenu zaštitu u najtešnjoj vezi sa pravom na život, osnovnim ljudskim pravom i najvećom ličnom vrednošću svakog bića. Zdravstvena zaštita, kao jedna od civilizacijskih tekovina savremenog društva, danas bi trebalo da je jednako dostupna svima jer su države dužne da je svojim građanima/kama obezbeđuju po osnovu domaćih i međunarodnih propisa. Stoga se značajan broj pritužbi građana/ki Pokrajinskom ombudsmanu svake godine odnosi i na oblast zdravstvene zaštite. Analizom postupaka institucije vođenih po pritužbama građana/ki može se oceniti i koliko im je zdravstvena zaštita dostupna u uslovima obaveznog zdravstvenog osiguranja, te u kojoj meri im se ona zaista i obezbeđuje.

Veći broj predstavki Pokrajinskom ombudsmanu je podnet zbog teškoća u zakazivanju pregleda preko tzv. kol centara. Tokom istraga se pokazalo da zdravstvene ustanove smatraju da je zakazivanje pregleda ovim sistemom olakšano, ali da zbog malog broja lekara ne postoje kapaciteti da svi potencijalni pacijenti/kinje zakažu pregled u željenom terminu. Zbog toga se provera zdravstvenog stanja ili početak lečenja odlaže i po nekoliko meseci. Pacijenti/kinje pritom nemaju nikakav dokaz da u roku od mesec dana ili nekom primerenom roku nisu dobili uslugu i ostvarili pravo na zdravstvenu zaštitu u državnim ustanovama, što je značajno ukoliko se odluče da pomoć ipak potraže u privatnim zdravstvenim ustanovama. Ukoliko to učine, bez dokaza da u državnoj ustanovi nisu uspeli da dobiju zdravstvenu uslugu ne mogu da ostvare ni pravo na nadoknadu troškova u Republičkom fondu za zdravstveno osiguranje.

Nezaposleni koji su vlasnici i najmanje površine poljoprivrednog zemljišta ne mogu da ostvare ni obavezno zdravstveno osiguranje, uprkos tome što se ne bave poljoprivredom. Pokrajinski ombudsman je u aprilu 2010. uputio Preporuku Republičkom zavodu za zdravstveno osiguranje u kojoj je ukazano na činjenicu da podnosioci/teljke predstavki ne ostvaruju katastarski prihod koji bi bio iznad cenzusa utvrđenog propisima. Kako Zavod nije postupio u skladu sa Preporukom, Pokrajinski ombudsman je početkom 2011. godine obavestio javnost o tome da je ovakva praksa utvrđivanja osnova zdravstvenog osiguranja protivzakonita i da ugrožava pravo na zdravstveno osiguranje jedne od najsiromašnijih društvenih grupa.

Ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu u ustanovama u kojima borave lica lišena slobode, domovima za duševno obolela lica i u ustanovama koje zbrinjavanju starije osobe takođe je otežano. Geronotloški centri ističu teškoće u radu zbog učestalog odbijanja bolnica da smeste starije osobe na zahtev lekara iz gerontoloških centara i domova. Bolnice smatraju da u gerontološkim centrima stariji imaju svu neophodnu negu, iako je u njima najčešće zaposlen samo jedan lekar opšte prakse, a često su i drugi kapaciteti ovih ustanova nedovoljni za adekvatno lečenje korisnika/ca kojima je potreban bolnički tretman.

Na osnovu pritužbi građana/ki i podnetih predstavki institucija Pokrajinskog ombudsmana ukazuje na to da je ostvarivanje prava na zdravstvenu zaštitu u AP Vojvodini otežano, pre svega zbog malog broja lekara i zdravstvenih radnika i nedostatka novca. Zdravstvene ustanove stoga često restriktivno tumače propise kako bi se smanjio broj građana/ki čije bi se osiguranje i lečenje finansiralo iz budžetskih sredstava. Pokrajinski ombudsman skreće pažnju javnosti da se pravo na zdravlje, kao jedno od osnovnih ljudskih prava, ostvaruje poštujući načela dostupnosti, pristupačnosti, prihvatljivosti i odgovarajućeg kvaliteta. Ova načela podrazumevaju efikasnu i kvalitetnu zdravstvenu zaštitu, koja je pravovremeno, fizički i novčano dostupna svima bez diskriminacije. Zdravstvene ustanove dužne su da građane/ke pravilno informišu o svim njihovim pravima i obavezama u vezi sa zdravstvenom zaštitom i da poštuju načela lekarske etike, dok zdravstvena insfrastuktura mora težiti obezbeđivanju najviših naučnih i medicinskih standarda svim svojim korisnicima/ama.